Nedavno je Općinski sud u Buzetu donio presudu kojom je 25-orici tužitelja iz istarskog sela Brgudac priznao pravo vlasništva nad čak 14.000.000 četvornih metara zemljišta na istarskom krasu, odnosno zapadnom dijeću Ćićarije. U ovom slučaju, kao i u slučaju još četiri gotovo identične tužbe koje se vode na Općinskom sudu u Buzetu, tužitelji su osobe čiji su preci još prije skoro 200 godina zajedno postali vlasnici golemih terena istarskog krasa pa sada tužitelji, kao njihovi nasljednici, u sudskom postupku koji vode ili protiv Republike Hrvatske ili protiv drugih upisanih zemljišno-knjižnih vlasnika namjeravaju dokazati kako im ta golema istarska prostranstva, koja su oni kolokvijalno nazvali »seoska dobra«, pripadaju temeljem nasljednog prava još iz Austro-ugarske.
    Sveukupna površina seoskih dobara, odnosno kompleksa zemljišta koji je predmet svih pet tužbi, a radi se o šumama, livadama, pašnjacima i brdima pod samom Učkom u smjeru prema Buzetu, prema onome što su nam rekli tužitelji, nasljednici prvih vlasnika još iz 19. stoljeća, iznosi nevjerojatnih 6000 hektara ili 60.000.000 četvornih metara!
   
Za početak – zajednička tvrtka
Kako su nam kazali predstavnici tužitelja, u naravi nasljednika prvih kupaca tih terena Vili Božić iz sela Rašpor, Boris Ivančić iz sela Brgudac, Lucijan Špiroti iz Lanišća, Anton Medica i Vlado Črnac iz sela Račja Vas, načelni im je plan da nakon skorog sudskog povrata svoje djedovine formiraju tvrtku koja će zajednički upravljati tim seoskim dobrima.
    »Zasad imamo dogovor da seoska dobra ne dijelimo pojedinačno pa kome koliko pripadne, već da ih kao i naši preci zajedno koristimo i imamo zajedničku korist. Uostalom, to je i jedini način da ova područja ostanu naseljena, jer u 14 sela Općine Lanišće, inače najveće općine u Istri, sveukupno živi tek 400 ljudi. Plan je da seoska dobra nakon povrata pokušamo komercijalizirati kako bi svi mi čiji su preci to kupili još od Austro-ugarske pokušali očuvati život u ovim krajevima. Obzirom da s ove strane Učke pušu jaki i povoljni vjetrovi, trenutno imamo nekoliko inozemnih i domaćih ponuda za postavljanje vjetrenjača. Veliki je kapital zainteresiran za ovu prirodu pa su u igri i potencijalno veliki novci. Postoji, dakle, plan da se ovdje, što je i predviđeno Prostornim planom istarske županije, s vjetrenjačama proizvodi struja koja bi se isporučivala i prodavala hrvatskom elektroenergetskom sustavu, a korist od toga, kroz nekakav oblik koncesije, imali bi i mi čiji su preci kupili ta zemljišta«, kaže Vlado Črnac. On je jedan od tužitelja kojim njih 25 zajedno u tužbi sela Račja Vas protiv RH dokazuju da su upravo oni nasljednici osoba koje su još davnog 30. lipnja 1833. godine preko Visoke carske kraljevske komisije za prodaju dobara državnog erara na javnoj dražbi od Austrijskog Carstva za 250 forinta kupili takozvano »Brdo Mocvilo« pašnjačke naravi, a ukupne površine od čak 270 hektara, odnosno 2.700.000 četvornih metara!
   

Otkupljeno – za sva vremena
»Preci nas, sadašnjih tužitelja, kupili su »Brdo Mocvilo« radi skupne, zajedničke uporabe, i to za sva vremena – kako su to onda pisali, svih seljana sela Račja Vas. »Brdo Mocvilo« otkupljeno je od carske vlasti jer su njegovi pašnjaci bili neophodni za uzdržavanje stoke. O svemu tome postoji i pisani dokument, »Utok« kojim to dokazujemo na sudu, a po njemu i po svemu što smo istražili radilo se o zajednici ljudi koja se još prije 175 godina sastala radi nabavke, uživanja i nadziranja jednog golemog pašnjaka u vlastitu korist i po određenim pravilima«, kaže Črnac.
    On dodaje da očekuje, ne želeći ničime stvarati bilo kakav oblik pritiska na Općinski sud u Buzetu, kao i Županijski sud u Puli, da se što prije zakaže zadnje ročište u tužbi dijela mještana sela Račja Vas protiv RH radi povrata imovine njihovih predaka.
    »Obzirom da je već donesena nepravomoćna presuda za selo Brgudac, očekujemo da se takve presude donesu što prije i za Račju Vas, Lanišće i Trstenik, kako bi svi skupa onda to cijelo područje stavili u funkciju razvoja kraja i opstanka života na istarskom krasu«, zaključio je Črnac.
   
Zemlju pokušala prisvojiti bivša država ali i Hrvatska
Predsjednica Općinskog suda u Buzetu Vesna Katarinčić potvrdila nam je donošenje presude u jednoj od pet tužbi radi ostvarenja prava vlasništva nad seoskim dobrima. Radi se o slučaju mještana-tužitelja iz sela Brgudac čija je presuda rješena pozitivno, u njihovu korist, a sada je na rješavanju na Županijskom sudu u Puli. Vesna Katarinčić kaže da ovakav oblik vlasništva kao u ovom dijelu Istre, a radi se o seoskim dobrima formiranim još prije više od 150 godina kada su seljaci zajedno kupili velika zemljišta, ne postoji nigdje u Hrvatskoj.
    Predsjednica suda kaže da su sva seoska dobra koja su sada predmet tužbe, 1948. godine u vanparničnom postupku kod Kotarskog suda u Buzetu prenijeta na općenarodnu imovinu zajedno sa talijanskom državnom i poludržavnom imovinom. Točnije, provedena je nacionalizacija, no već 1952. godine javni tužilac FNRJ, kaže Vesna Katarinčić, podnio je zahtjeve za zaštitu zakonitosti protiv odluka Kotarskog suda u Buzetu po čijim su odlukama seoska dobra postala općenarodna imovina. Zahtjevi su temeljeni na tome da se u konkretnim slučajevima radi o seoskim pašnjacima na istarskom krasu koji su još za Austrijskog Carstva stečeni zajedničkom kupnjom čitavih sela, što znači da ta seoska dobra u milijunskim kvadraturama zemljišta ni za vrijeme Austro-ugarske ni za vrijeme Italije nisu smatrana ni općinskom ni državnom, već privatnom imovinom pojedinih sela i njegovih seljana. Stoga je Vrhovni sud Narodne republike Hrvatske usvojio zahtjeve za zaštitu zakonitosti postupka i ukinuo pravomoćna rješenja Kotarskog suda u Buzetu.

    Ono što je pokušala bivša država, pokušala je i Republika Hrvatska u čije ime je Državno odvjetništo podnijelo zahtjeve da se upravo RH upiše kao vlasnik tih nekretnina – seoskih dobara. No Vesna Katarinčić kao zemljišno-knjižni sudac 2000. godine donijela je 30 rješenja kojim je odbila upisati RH kao vlasnika seoskih dobara uz obrazloženje da ta imovina nikada nije bila društveno vlasništvo, što je Županijski sud u Puli i potvrdio. Ukoliko uskoro sve tužbe budu riješene u korist tužitelja čiji su preci prije gotovo 200 godina kupili 60 milijuna četvornih metara istarskog krasa, Istra će dobiti svoje najveće zemljoposjednike kojima su to omogućili njihovi preci otkupom zemljišta još od Austrijskog Carstva.

<<NATRAG